Iako ima tek deset godina, Primoštenac Dominik Ditler već ostvaruje zapažene rezultate na teniskim terenima. Mladi član TK Šubićevac iza sebe ima brojne turnire, a svojim radom, upornošću i sportskim duhom pokazuje da pred njim može biti lijepa teniska budućnost. U razgovoru za ŠI-sport otkrio nam je kako je započela njegova teniska priča, tko mu je najveća podrška te kakve snove želi ostvariti u godinama koje dolaze.
Pozdrav, Dominik! Već neko vrijeme na portalu ŠI-sport, u suradnji s klubom, pratimo tvoje teniske uspjehe. Sada je red da te naši čitatelji upoznaju i malo bolje. Za početak, predstavi nam se ukratko.
- Pozdrav, ja sam Dominik Ditler. Imam 10 godina i živim u Primoštenu.
Kada si prvi put uzeo teniski reket u ruke i kako je sve počelo?
- Prvi put sam uzeo teniski reket u ruke kad sam išao na probni trening u TK Šubićevac. To je bilo u rujnu 2022. godine. Odmah mi se svidjelo i htio sam nastaviti.
Kako si se baš odlučio za tenis? U Šibeniku su nogomet i košarka ipak među popularnijim sportovima.
- Prva stvar koju sam isprobao bio je nogomet. To je još bilo u Njemačkoj. Ali nije mi se svidjelo jer je nogomet kontakt sport pa su mi roditelji predložili da isprobam individualni sport. Tako sam došao do tenisa.
Koliko često treniraš i kako izgleda jedan tvoj uobičajeni teniski trening?
- Treniram 3-4 x tjednom. Trening mi uvijek počne s zagrijavanjem. Znači trčanjem. Nakon toga razgibavanje, a onda počinje trening iz košare, forehand, backhand itd.
Iza tebe je već dosta turnira i lijepih rezultata. Možeš li nam izdvojiti neke od svojih najvećih uspjeha do sada?
- Najveći uspjeh mi je da sam se kvalificirao za Masters svojim rezultatima kroz godinu.
Imaš li neki turnir ili meč koji ti je posebno ostao u lijepom sjećanju?
- Posebno mi je ostalo u sjećanju da sam se prvi put uspio plasirati u zlatnu skupinu kad sam igrao u svom klubu.
Što ti je najdraže u tenisu – treninzi, natjecanja, pobjede ili nešto drugo?
- Volim se natjecati. Drago mi je kad je protivnik jak. To me još više motivira da dajem sve od sebe i da dođem do pobjede.
A što ti je najteže? Je li teže pobijediti protivnika ili ostati smiren kada ne ide sve kako si zamislio?
- Najteže mi je ući u igru i naći svoj ritam. Nekad protivnik vodi ali znam da to ne znači da je meč gotov. Naučio sam da u takvim situacijama moram ostati smiren.
Kako doživljavaš poraze? Jesu li ti oni motivacija da na sljedećem treningu budeš još bolji?
- Svaki meč i svaki poraz je različit. Ako sam loše igrao onda sam ljut na sebe. Ako je protivnik bio puno bolji onda me to motivira da i ja budem bolji sljedeći put.
Imaš li svog teniskog idola ili uzora? Što ti se kod njega najviše sviđa?
- Alcaraz mi je naj draži igrač. Igra s mnogo snage. Njegov stil igre mi se sviđa.
Tko ti je najveća podrška na tvom teniskom putu?
- Moji roditelji su mi najveća podrška. Oni me voze na trening i na turnire. Odvajaju svoje vrijeme kad god mogu za mene.
Osim tenisa, važna je i škola. Koju školu pohađaš i kako uspijevaš uskladiti školske obaveze, treninge i turnire?
- Idem u 4.razred OŠ Primošten. Školske obaveze nije uvijek lako uskladiti uz trening. Treba puno discipline. Meni je to već postala svako dnevna rutina. Ali domaći rad još uvijek ne volim
Pratiš li i neke druge sportove u Šibeniku? Imaš li neki omiljeni šibenski klub ili sportaša kojeg posebno pratiš?
- Ne. Više volim sam se baviti sportom nego ga gledati.
Pratiš li portal ŠI-sport i čitaš li tekstove o šibenskom sportu? Postoji li neki sport ili sportaš o kojem posebno voliš čitati?
- Mama prati Ši-Sport, ja nemam mobitel.
Kada bi mogao ostvariti jedan veliki teniski san, koji bi to bio? Voliš li zamišljati da jednog dana igraš na velikim ATP turnirima protiv najboljih tenisača svijeta?
- Jednog bih dana volio biti među najboljih 100 tenisača na svijetu.
I za kraj – kada bi mogao trenirati jedan dan s bilo kojim tenisačem na svijetu, koga bi izabrao i što bi ga prvo pitao?
- S Alcarazom bih volio trenirati. Pitao bi ga za autogram.
