Šibenčanin bez šibenske adrese

0
1669

Nedostatak šibenskih trenera je na velikoj pozornici, uz Gorana Tomića, jedan od rijetkih je i Armando Marenzi, trenera kojeg se rado sjeća šibenska publika, a poslije u trenerskom stažu i šibenska okolica na kojima je započeo trenersku karijeru. Sad već od daleke 2004 kada je ušao u trenerske vode bio je izvan rodnog Šibenika, ovaj tjedan osvanula vijest o njegovom angažmanu u Al Wasl Dubai U-17 momčadi.

Prvo pitanje, šibenska adresa, a niste često tu, opet izlazak u inozemstvo?

  • Pa, kako ona pisma kaže , “rasulo nas svud po svitu, to šibensko sjeme” haha. Ma ne zaboravim posjetiti naše Buale i Baldekin, na kojem su odrasli veliki šibenski znalci, od Nevena Spahije, Tina Fisha Jelovčića, Drage Šantića, stvorile Dražena Petrovića, Rukavinu…Ma izlazak u inozemstvo, praktički sam van kuće od 2005 kada sam postao trener tako da ne znam nažalost što znači šibenska adresa.

U zadnjih godinu dana bili ste u Željezničaru i Borcu?

  • Da, put me odveo u Premier ligu pozivom trenera Ivkovića. Vjerovali ili ne, nismo se poznavali, iako je uvijek imao 2 dugogodišnja suradnika, nakon “raspitivanja” u “Hajduka” i gradu Šibeniku, ne klub(smijeh), rekao je “daj dovedite mi, pristajem na tog znalca i poštenog radnog čovjeka, ne samo trenera! Stvorili smo stvarno skladan tandem! Hvala mu od srca! I nisam požalio, kultni klub kao što je Željezničar sa izuzetno velikom poviješću, za kojeg navijači dišu i drže praktički znad vode, takvu ljubav za klub je teško osjetit, imao sam privilegiju biti dio toga, svaka utakmica na Grbavici je spektakl. Razišli smo se nažalost, iako mi je bilo ponuđeno biti glavni trener Željezničara, preuzeli smo Borac čiji smo cilj ostvarili, izlazak u Europu ispred FK Sarajeva. Usprkos tome, rastali smo se sa Borcem u nekim čudnim okolnostima, ali sa stiskom ruke.

Pa imali ste duge epizode u Grčkoj, RNK Splitu, HNK Hajduku u omladinskom pogonu, te prvoj momčadi, kako je bila organizacijski bosanska liga u odnosu na 1.HNL?

  • BIH liga raste, čvrsta, neugodna, ali tereni su i dalje na jako lošem nivou, jer znamo i sami da je osnova za brzu i kvalitetnu napadačku igru presudan teren. Sam primjer je HNL liga, još u vrijeme dok sam bio u Hajduku asistent Vukasu, travnjaci ostalih klubova nisu bili na razini kao danas, a to je pridonijelo razvoju bržeg nogometa, zanimljivijeg, a vidite i sami neizvjesnog HNL-a. U to vrijeme smo imali Vlašića koji je s nepunih 19godina odskakao, te pravio razliku čime smo praktički osigurali Europu, a i on sebi napravio izlazni transfer.

Trenutno ste u Emiratima, kako ste se tamo snašli?

  • Došao sam prije 10 dana, ali odmah se vide obrisi ozbiljnosti i razine europskih velikana. Od tehnologije koja nam je ponuđena za rad do igrača koji su kvalitetni, usprkos nekim odlascima jer su prošle godine osvojili ligu, te tako plasirali nekoliko igrača u europske klubove. Vidim da je ekipa gladna dobrog, kvalitetnog rada, pa će valjda to i rezultat popratiti.

Igračku karijeru prošli ste svugdje, bili 87./88. najbolji strijelac Šibenika prije odlaska u inozemstvo.

  • Naravno karijera kreće od našeg Šibenika, preko Spartaka, te 6godina Grčke i Francuske i Zrinjskome gdje sam završio karijeru sa 37godina kao najbolji strijelac i izabran od navijača Ultrasa u „idealnih 11“ od osnutka kluba, što nije laka stvar znajući povijest mostarskog nogometa.

Moram vas pitati kako naravno gledate na HNK Šibenik?

  • Ha, to je naš klub, od oca koji je bio 50. godina u Šibeniku, do mojih igračkih dana i sina koji je dio mladosti u klubu, a možda poslije više kao Funcut otpratio Šibenika, moram ipak reći da je klub napravio iskorak u organizacijskom, strukturnom obliku! Proći različite vrste hijerarhije nije lako, prvo od gradskog kluba pa vlasnika iz Kolumbije i sada treći po redu ‘obitelj Jurić’ koja je preuzela mislim većinski ili sav udio …ne gledam vam ja to puno, detalje, ali općenito znam! To sve traži vrijeme, iskustvo u sportu, sportsko organizacijski dio je “nešto što svaki dan donosi novu okolnost, proces je svakodnevan i nijedan dan nije isti kao recimo u tvornici! O tome ljudi ne razmišljaju, s pravom, njih zanima samo vanjska slika …rezultat i ono šta vide! Naš klub ima lipih ’90 godina’, nije to stvarano slučajno i od jučer, tu su prodefilirali, živjeli, pa dali i svoj život i obitelji ne samo igrači, već i članovi vodstva, navijači, ljudi iz sjene kao radnici ili entuzijasti …to je klub. Jedna društveno jako važna stavka koja se voli i živi s tim! Nije nogomet samo profit, rezultat i prodaja što je naravno važan detalj jer bi onda bilo sve relativno, bez draži, borbenog duha i smisla igre, natjecanja. Međutim nogomet kao sport je ukupnost svih segmenata koji moraju biti zadovoljeni jer utječu i u njemu sudjeluju gotovo svi profili ljudi bez obzira na njihov status! Klub Šibenik ima ime i predstavlja grad, a to ne pripada svakome. To se ne mijenja lako i ne prodaje lako! Želim da postane respektabilan prvoligaški klub, a sada hoće li se ostvariti sve što novi ljudi najavljuju, ja sam prvi da tako bude! Nadam se da neće sve oči biti uprte na seniorski nogomet, te da će se uvjeti za Omladinski pogon podignuti i naravno što prije uči u 1.HNL Pionira i Kadeta, jer to podiže i kvalitetu i adaptaciju kasnijeg ulaska u seniorski nogomet. Nije samo Šibenik kao primjer jako mali broj domaćih igrača, to je danas „pošast“ kompletnog stila života. Zbog same tradicije šibenskog sporta u cjelini, važnost je oslanjanja na domaće sportaše jer i sami znamo koliko ih je stvoreno u našem gradu, mi imamo taj talent kako kažu “Bogom dan”, samo treba ga treba kvalitetno izbrusiti.

Naravno za kraj, sa tolikim iskustvom sigurno ovom gradu treba takav stručnjak, velik dio javnosti vas je i zazivao često za trenera, vidite li se možda u HNK jednog dana na nekoj funkciji?

  • Možda čete se i iznenaditi, ali ovo je prvi intervju sa bilo kojim šibenskim portalom u zadnjih 15godina usprkos mojih uspjeha van Šibenika, što sam izrazito zahvalan. Svatko ima svoj put, ali vjerujte mi ‘nije u šoldima sve’ iako ih je lipo imati rekao bi jedan moj prijatelj, “pusti ti to Mara, lipše je kad šuška!”. Jedini odgovor na to je da život nosi svoje, zadovoljan sam trenutnom situacijom i entuzijazam za radom mi je i dalje na najvišoj razini, meni ovo nije posao već životni poziv gdje god bio, seniorski nogomet je moj impuls, moja “droga” i tome stremim

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime