Još jedan Marenzi u trenerskim vodama
Jabuka ne pada daleko od stabla, nakon dide Damira, čače Armanda, sad i sin Leni u trenerskim vodama. Nakon nogometne karijere, isto kao i njegov otac, krenuo je trenerskim putem.
Prvo kako je došlo do poziva Hoffenheimu?
Pa nakon par lijepih rezultata zadnje dvije godine u VfR Mannheim, osvajanjem Landeslige 2023. sa U15, te 3. mjesta sa U17 ove sezone, na iznenađenje dolazi poziv TSG Hoffenheima i praktički potvrda dobrog rada. Svakako super osjećaj i poticaj na daljnje usavršavanje.
Kako si krenuo u trenerske vode?
Nakon osvajanja 3.HNL 2015. i odlaska iz Šibenika, put me odveo u Njemačku gdje sam uz studij Elektrotehnike paralelno igrao Verbandsligu, ali ozljeda leđa me već sa 28. godina operacijom odvukla u trenere. U toj ligi sam ostao i pomoćni trener, te otvorenom pozicijom za U15 VfR Mannheima ulazim u ženski nogomet. I evo sada dalje u TSG Hoffenheimu potpisao sam na godinu dana.
Započeli ste 1.7., kakvi su prvi dojmovi?
Uvjeti i infrastruktura su na razini naših top prvoligaša, Razvojni Centar “Dietmar Hopp” i Internat za igračice do U20,psiholozi, individualni treneri, čak nas je 5 osoba u stožeru po jednoj generaciji. Vodi se briga stvarno o svakom detalju, da ne govorim o planu i programu koji sam dobio na 47 stranica za razvoj djevojki. Ali naravno, ne samo za djevojke nego i za mene kroz sav taj profesionalni rad.
Što se tiče igračica i općenito ženskog nogometa u Njemačkoj, na toj razini je čisti profesionalizam. U mojoj generaciji imamo 3 njemačke reprezentativke U15, čak jedna od njih je podrijetlom iz našeg Benkovca, Petrović, također njemačka reprezentativka. Pošto su u Njemačkoj duža putovanja, odluka je prije par godina bila da se razvijaju kroz muška natjecanja u regijama, pa je tako liga u kojoj smo mi zapravo s dječacima istog godišta.
Nakon svega Šibenčanin si, pratiš li Šibenik?
Da, naš Šibenik isto plovi dobrim smjerom, Njemci su ipak uvijek bili organizirani, tako da se već to vidi kroz preustroj Škole Nogometa i ponajviše, a najvažnije razvoja infrastrukture. Ne zaboravimo da se djeca u zadnje vrijeme rijetko igraju na ulicama, zato Šubićevac treba biti njihov drugi dom i sa užitkom dolazit na treninge s pravim radom. Djeca se u razvojnim godinama ne smiju uspoređivat već razvijat kroz kvalitetan rad, svako je dijete posebno na svoj način, a usprkos talentu ipak izlaze najuporniji. Ali to je dug proces za koji moramo bit strpljivi.
Foto: FC Hoffenheim