Nakon samo jedne sezone provedene u Zagrebu, šibenski košarkaški trener Petar Zlatoper ovo ljeto mijenja adresu. Zlatoper je prihvatio poziv dubrovačkog prvoligaša Raguse, u kojoj će obnašati dužnost pomoćnog trenera gospođe Cvitane Matić, a uz to će voditi mlađe uzraste.
S Petrom smo jučer obavili mali intervju, pa u nastavku čitajte o razlozima odlaska iz Zagreba i njegovoj novoj sredini.
Petre, evo nakon godinu dana u Zagrebu, svoj trenerski put nastavljaš u Dubrovniku. Tamo ćeš biti trener Raguse, kako je došlo do toga?
- Točno. Bit ću pomoćni trener seniorkama koje su aktualne prvakinje Hrvatske i osvajačice Kupa, a najvjerojatnije ću i samostalno voditi djevojke juniorsko-kadetskog uzrasta u njihovim ligama. Dakle, nešto slično kao u Zagrebu, gdje smo u tim uzrastima lani uzeli srebro (U19) i broncu (U17).
- Pa, lijepo, nakon što sam saznao krajem lipnja da se rastajem sa Zagrebom, bacio sam se u potragu za novim poslom i ostvario brojne kontakte, ja kažem, poluozbiljno – polu u šali, od Islanda do Tajlanda. Ragusa je pristala na moje uvjete i relativno brzo smo se dogovorili, jer, doma je ipak najljepše. Osim toga, radi se o ambicioznoj sredini koja želi igrati kvalitetnu košarku i stvarati košarkašice, što je u skladu i s mojim ambicijama.
Zbog čega je došlo do raskida sa Zagrebom?
- Mislim da neću pretjerati ako kažem da su u Zagrebu bili jako zadovoljni s mojim radom. Uz spomenute 2 medalje, uzeli smo i onu najsjajniju – zlatnu, s generacijom U15, u kojoj je značajnu ulogu imala i moja kćer Lori. Sve to vrijeme sam asistirao svojoj vrijednoj kolegici Danici Talajić u seniorskom timu, koja je također ostvarila odlične rezultate. Do neproduženja ugovora sa Zagrebom došlo je isključivo zbog previranja dviju struja unutar kluba, zbog čega je isti ostao bez svog glavnog sponzora.
Osim Dubrovnika, jel postajala još koja opcija, možda povratak na Baldekin?
- Bilo je dosta kontakata po cijelom svijetu, najbliže odlascima sam bio u riječki FSV, na Island, pa čak i u Irsku, no ništa od tog nije se uspjelo realizirati. Povratak na Baldekin niti u jednom trenutku nije bio opcija, jer me nitko nije ni zvao.
Što očekuješ od svoje nove ekipe u nadolazećoj sezoni?
- Nezahvalno je davati bilo kakve prognoze, jer se tek polako ekipiramo i tu sam svega par dana. Ja bih rekao prije da se nadam zdravoj sredini u kojoj će visoke ambicije kluba pratiti isto tako i vrhunski uvjeti za rad. Kako za seniorke, tako i za mlađe kategorije.
- Također se nadam i mladim, entuzijastičnim i ambicioznim košarkašicama, spremnim na rad i odricanje, te roditeljima koji će nam svoju djecu prepustiti s povjerenjem i biti jaka podrška. Samo u takvim uvjetima cure će moći ostvariti svoj puni potencijal, a to je ono što mene čini zadovoljnim i zbog čega se bavim ovim poslom.